понедељак, 15. новембар 2010.

Mali perica i Dulica i stanovi na Voždovcu


U Srbiji se umesto nemoj me zezaš, nekada govorilo što bi rekao mali Perica.
Za pitanje stanova, prevare gradjana, obmane gradjana, davanja lažnih nada građanima, oproštaja svima koji su prekršili zakone samo da malo doplate,
oproštaja svima koji su se malo više ogrešili o zakone uz malo više doplate,
pa onda oproštaja onima koji su se ogrešili i nastavljaju da se ogrešuju i ne moraju ništa da plate, ma ima tih kategorija po merilimima civilizacije ilegalnih i retrogadnih koliko hoćeš, pa da ih ne nabrajamo sve.
Dakle, za sva ta nebitna i nevažna pitanja kao što su kako doći do svoje adrese, svog krova nad glavom, svoga ja, sada je zadužen mali Dulica, doskora ali i aktivno nameštač kostiju, voli da ga zovu stručnjakom za sve jer pre njega i posle njega potop.
Elem, selem velem, taj mali Dulica, nije mali po gabaritu, ima ga da može na živo da vam iščupa butnu kost sa sve pršljenovi, ali je mali po civilizacijskim tekovinama, pa mi nekako logičnije da ipak bude mali Dulica.
Da kažem šta namerih i naumih.
Kako mali Dulica zamišlja kupovinu stanova na novoj, uzgred budi rečeno otetoj lokaciji na Voždovcu.

Pratitie dobro ovo uputstvo. Ono će vam koristiti kao što bi vam koristili da imate četkicu za zube pri padu ii aviona na 7800m visine.

Pozovu vas a nisu još. Mada su trebali. Ako nisu znači da nisu ni trebali jer u njihovu se ne sumnja niti sme prigovoriti.
Kažete dobar dan, što snishodljviije možete, jer treba da sklopite neki predugovor ili ugovor ili kako god oni hoće.
Možda vam i ne odgovore, ali sama činjenica da ste pred njima vama treba da imponuje i da pokažete neizmernu radost što će vas iskoristiti da kupite džaba stanove od kojih će oni imati čistu zaradu više od 50% po kvadratnom metru, u prevodu više od 600 EURA.
Ako znate da čitate ponoviću, oni, mali Dulica i mali Dinkica i VELKI Borisica, će zaraditi 600 (šest stotina eura) čisto od svakog kvadratnog metra. Zato što su stanovi jeftini
. Da nisu jeftini vi bi platili malo više a oni zaradili još više. Ko vam je kriv što vi nemate tudje stabove da prodajte na tudjoj zemlji i što se niste učlanili na vreme.
U ovom trenutku podsetnik, živit u Srbiji i to je normalno sa svakog stanovišta. Ako vam se ne svidja idite u tri lepe i obavezno šaljite novac nesrećnicima koji su ostali ovde, jer mi smo bogata zemlja, i ostaće dovoljno zombija da aplaudiraju našim bogoivma.

Da nastavimo.
Konačno vas udostojiše i pogledaše i videše umesto vas nove krznene bunde, nova luksuzna putovanja, nove jahte i stanove, nove automobile, perverzije i bahanalije ko zna gde, koje ćete im doneti kada potpišete ugovor pa vam se čak malo i nasmešiše.

To vas onda otkravi i preplavi vas orgazam ushićenja i radosti, jer pored toga što ćete možda sebi rešiti kakav takav krov nad glavom znate da će vašim novcima oni moći gde god požele i šta god požele.

I tako, dobijete katalog, ko da kupujete džemperče, izaberete džemperče na licu mesta, šta, ionako su to samo jeftini stanovi pa ćete sledećeg meseca kupiti novi ako vam ponudjeni ne odgovara.

Potpišite nešto negde, uđete u dužničku krizu i to je to.
Vašoj radosti kraja nema a njihovj do sledećeg jadnika i mučenika koga će da arče narednih 25-30 godina sa kamatama i čime sve ne.

Izadjete iz prostorije, srećni, ozareni, produhovljeni, zadovoljni državom koja je rešila da vam olakša život, makar da vas ozelenaši ali pošto vam nije obezbedila druge uslove, to vam je još, kako oni kažu, najbolja ponuda u dembeliji zvanoj Srbija.

Naravno, posle srećnog čina časitte sve jer vam je preteklo od primanja u najsigurnijoj valuti u Evropi, njegovom visočanstvu za siromaštvo dinaru.

I eto, dobiste džaba uputstvo za sreću najveću. Nisam ostavio broj kartice da mi uplatite zbog ovog vrednog i nekorisnog uputstva jer ste se potrošili na čašćavanje zbog sklopljenih ugovora za stanove na otetoj zemlji na Voždovcu. Naš narod kaže oteto prokleto, ali to je ipak samo naš glupi zombi nezreli i neuviđavni narod.