субота, 27. фебруар 2010.

Cene nekretnina u Beogradu padaju!


Zvuči lepo makar i u naslovu ovog bloga. Žao mi je što ne mogu da potvrdim taj naslov jer i sam sam podstanar pa mi je dozvoljeno da ponekad opustim prste na tastaturi da napišu šta im srcu drago.
U stvari, ovaj post ima neku drugu namenu, funkciju, poruku, pouku. Doduše, oni koji dodju "dovde" i znaju da pročitaju ovo što je napisano uglavnom znaju o čemu se radi u zemlji Srbiji tako da verovatno neće ni nastaviti da čitaju ovaj post.
Ipak, poneko se otkači pa onako iz dosade, razonode, znatiželje, radoznalosti, bezveznosti, nastavi još pomalo da prati ove otiske na ekranu koji se tumače kao slova pa kao reči i na kraju sklopljene rečenice.
Dakle, za one koji su zalutali i do ovih slova jedna tužna ali realna vest. Cene nekretnina u Srbiji ne padaju niti imaju nameru. Objektivno, uzimajući u obzir dinamiku pada životnog standarda, pada realnih prihoda većine smrtnika u zemlji našoj Srbiji, kursa eura, one u stvari postaju još veće i nedostupnije za običnog, standardnog, realnog, golju radnika zemlje prebogate prirodnim i oskudne svim drugim bogatsvima - Srbije.
Razlozi, imena kao u onom čuvenom fazonu. Čudno, za tako veliki problem stotina hiljada onih bez prave kućne adrese, mnogi su čuli i mnogi se utrkuju sa lažnim obećanjima da ih uteše, lažno obeshrabre i surovo prevare.
Ne bih da govorim ono što se zna, ne bih da pišem ono što i mala deca znaju ovde a i šire. Prosto, izvukao bih iz naftalina nešto što opet svi znaju a ne umeju da promene u svom ponašanju.
Elem, uzmite na primer Grčku. Kada tamo neka vlada udari po džepu obične smrtnike sve staje. Generalni štrajk do kraja, ceo svet to gleda i pomiri se sa tim.
Kada u zemlji Srbiji padne standard preko noći, kada tamo neki direktor javnog preduzeća kešira 40-tak stanova, kada se smrznemo zbog visokoumnih poteza onih koje smo birali, kada se preprodaju po desetak puta isti stanovi i nikom išta, kao da smo zatvorili oči na trenutak, pa ih onda otvorili i tako ukrug zbog potrebe vlaženja oka. Jednostavno, pa šta! Pao standrad, izgubljeni snovi, kvadrati, teško i krvavo stečeni novci i ... Nikom ništa.
Tako je to ovde i tako će biti ovde hteli da verujete ili ne. Najmanje dotle dok ne odu u penzije mnoge genetski pokvarene generacije sa razvijenim smislom za loše, prljavo, zlo i prevarantsko u sebi. Jednostavno, ne možete ih promeniti, mnogo su jaki i mnogo ih ima. Za nas većinu sa ugrađenim genetskim smislom za fer plej, objektivno nema puno šansi, ko se snadje snadje ali neće nimalo lako. Barem ne u ovoj zemlji.
Ima li optimizma, ili prostora za optimizam? Ima, posećujte sajt srbijaspace.com, možda pronadjete Vašu nekretninu, možda rešite vaše stambeno pitanje, možda Vam se posreći.

Нема коментара: